Perspektiva nove generacije

Zašto je danas tako teško izgraditi odnos? Zašto toliko učestalo veze propadaju, iako smo zaista dali sve za njih i naporno radili? Zašto se ljudi tako naglo mijenjaju?

Evo nekoliko razloga zbog kojih su ljubavni odnosi ovih dana toliko različiti.

1. Mnogi ljudi nisu spremni na žrtve koje moraju riskirati, nisu spremni na kompromise i često ne žele odložiti svoj ponos da bi veza mogla “zaživjeti”i “udahnuti”.

Nismo spremni uložiti sve kako bi i dalje prošlo dobro. Svi želimo da to bude što jednostavnije, a samim time sve zakompliciramo, već u startu. Ponekad je dovoljna mala prepreka i ljudi odustaju, ne dozvoljavaju da ljubav raste, puštaju ju prije nego što stvarno krene.

2. Više ne tražimo „ljubav“, tražimo uzbuđenje, dramu i nešto što je manje zahtjevno glede odgovornosti za sebe i za drugu osobu. Bitnije nam je da bismo nekomu priredili zabavi ili s njim pogledali film, a ne imati nekoga tko razumije našu nutrinu i tko zna što mislimo i kad ne progovorimo.

Danas provodimo puno vremena zajedno, ali zapravo se ne stvaraju uspomene. Ljubav je dosadna i romantika je mit, nešto iz davnih vremena. Ne želimo partnera za cijeli život, samo nekoga tko nas trenutno čini živima. A kad nestane početna znatiželja i to se dogodi prije nego što se bojimo “svakodnevice”, pa odustajemo prije nego što postane previše ozbiljno.

3. Ubrzavamo se, zaronimo u beznačajnost prolaznog gradskog života, u kojem nema mjesta za ljubav kojoj treba vremena i truda. Više nemamo vremena za ljubav, niti strpljenja da se bavimo vezom koja još ne teče bez problema.

Većina je previše zauzeta bavljenjem materijalnim snovima i nema tu mjesta za romantične čežnje. Odnosi su postali samo “sporedna scena”, koja se povremeno pojavi kaoneobavezujuća.

4. Tražimo trenutno zadovoljstvo u svemu što radimo – bilo da objavimo nešto putem interneta ili u poslu ili s ljudima u koje se zaljubimo. Želimo zrelost u odnosu koja dolazi s vremenom, emocionalnu vezu koja se treba razvijati tijekom godina, ali po mogućnosti što je brže moguće.

Očito ništa nije vrijedno našeg vremena i strpljenja – čak ni sama ljubav.

5. Radije bismo proveli sat sa stotinama ljudi nego dan sa samo jednom osobom. Vjerujemo u “opcije”. Mi smo “društveni” ljudi. Mi samo želimo „upoznati ljude“, ali ne stvarno se upoznati i otvoriti se nekom.

Pohlepni smo. Želimo imati sve. Brzo ulazimo u odnose i ostavljamo ih jednako brzo. Ne želimo izvući najbolje iz jedne osobe. Želimo da naš odabranik/ca bude “savršen/a” od samog početka. Upoznajemo mnogo ljudi, ali rijetko kome dajemo priliku upoznati nas i naše srce. Svi smo nekako razočarani. Mi smo vječni nomadi ljubavi, putnici koji uvijek sanjaju o svom “cilju”, jer svako mjesto koje posjeti nekako nije dovoljno dobro da bi ondje ostao.

6. Internet nas je sve zbližio, toliko blizu da uistinu nikoga ne vidimo bez izbora. Od drveća, da tako kažemo, ne vidimo šumu. Našu fizičku prisutnost zamijenili smo tekstom, glasovnim porukama, fotografijama i videopozivima. Uopće ne osjećamo potrebu da nekoga vidimo, dodirnemo, zagrlimo u stvarnom životu, jer smo već sve ispričali na mreži i pokazali da imamo “dovoljno jedni o drugima” prije prvog sastanka. U gradu se zapravo nema o čemu razgovarati kada popijemo kavu. Pa svatko bulji u svoj mobitel i postane smombie (smartphone-zombie).

7. Mi smo ta već spomenuta generacija “nomada” koji se ne zadržavaju dugo na jednom mjestu. Ne želimo se skrasiti. Čak je i pomisao na to da jedan život provedete sa samo jednom osobom zastrašujuća za mnoge. Želimo vjerovati da smo “drugačiji” od ostalih, ali smo zapravo tako tako nevjerojatno slični.

8. Mi smo generacija koja sebe naziva “Seksualno slobodnom”. Seks možemo razlikovati od ljubavi i razdvojiti te konstrukte. “Seksamo” se i tada odlučujemo želimo li nekoga voljeti. I većinom nećemo. Seks je tako jednostavan, ali vjernost nam je nevjerojatno teška. Seks izvan veze više nije tabu.

Veze više nisu tako jednostavne, dvoje se vole i žive ispunjeni zajednički život, ne, to je postala komplicirana utopija. Danas postoje otvoreni odnosi, prijateljstva s “određenim” prednostima, tzv.one-night-stands, u prijevodu, jednodnevni “štandovi” koji stoje onda prašnjavi i jadni mjesecima, odnosi bez obaveza ili samo afera u kojoj oboje ne mogu bez drugog, ali još uvijek nisu par.

9. Mi smo praktična generacija koja radi samo logikom. Ne možemo se više voljeti kao ludi. Ne umiremo više za partnera i ljubav. Ne bismo letjeli u daleku zemlju samo da vidimo nekoga koga volimo. Roy Orbison ne bi se vozio čitavu noć…

Radije bismo se razdvojili, jer je “odnos na daljinu” tako iscrpljujući. Previše smo osjetljivi na najmanji problem i dovodimo u pitanje vezu bez obzira koliko nam je dobro odgovarala. Previše smo razumni za svoje dobro.

10. Mi smo prestrašena generacija. Bojimo se zaljubiti se, bojati se i zaljubiti se, povrijediti i živjeti ljubav!


Autor: Sonja Bajić