Prošli vikend jedan dio našeg tima bio je u Međugorju. Okupili smo se svako sa svojim molitvama, ali i sa zajedničkom molitvom prema ovom našem projektu, suradnicima i kreaciji kojom želimo prije svega pomoći ljudima.

Put je bio veseo, zabavan, urban, kako bi mi to nazvali. Krenuli smo iz Zagreba, pjevali po putu, uz šuškanje radija, pričale, slikale se i snimale. U petak predvečer smo stigle u Međugorje. Taj dan smo se samo malo prošetale, upile energiju i raspakirale.

Već iduću zoru, krenuli smo na brdo Križevac, gdje se nalazi Isusov križ. Odlučile smo bose ići do vrha brda, svaka u svojoj molitvi, svaka noseći svoj križ. Izlazak sunca smo doživjele na brdu, taman se počelo buditi I dizati. Već tada je bilo puno ljudi, ali svi su nekako sinkronizirano plutali po brdu, u miru i harmoniji. Bilo je dosta bolesnih, starijih osoba, ali I one su uz pomoć štapa, barem se tako činilo, jednostavno išle gore prema Isusu.
Samo brdo je dosta strmo, sat i pol nam je trebalo da dođemo na vrh. Ali u toj energiji, molitvi i mislima zaista ništa nije bilo teško i nemoguće.
Kako se jedna od nas izjasnila, ovo je kao život, pun prepreka, samo treba imati vjeru i snagu, i sve te prepreke jednostavno nestanu. Sve mi možemo, samo ne smijemo imati strah i misliti na ne uspjeh.

Gore smo se pomolile za naše obitelji i prijatelje, pokojne i zahvalile na svemu što imamo u životu. Puno različitih nacionalnosti, različitih jezika, a samo jedan ustvari-jezik ljubavi i povezanosti. Predivan osjećaj mira, sigurnosti i vjere.
Križevac je brdo iznad Međugorja (520 m) na kojem su župljani još 1934. godine podigli 8,56 m visok križ Isusa Krista. Križevac za hodočasnike znači poziv da susretnu Isusa Krista u njegovoj muci i otkriju njegovu ljubav.

Navečer smo prisustvovale misi, blagoslovu predmeta i klanjanju u crkvi sv.Jakova. Sve se odvijalo na otvorenom, pod zvijezdama, gdje sve postaje kao jedno. Mene osobno se najviše dojmilo klanjanje. Mir, pjesma, kratko čitanje i puno tihe molitve uz tu blagoslovljenu energiju mase. Jednostavno predivno, pomalo mistično i svečano u isto vrijeme.

Sutradan smo se uputile na Brdo Ukazanja. To je mjesto prvih Gospinih ukazanja, nekoliko stotina metara iznad Podbrda .24. lipnja 1981. godine Gospa je izabrala 6 vidjelaca za svoje svjedoke. Od tada se život u Međugorju potpuno promijenio. Do tada su ljudi obrađivali zemlju, sadili lozu, proizvodili vino i uzgajali povrće. Zbog socijalnih ne prilika, mnogi su odlazili u svijet. Nakon ukazanja, Međugorje je postalo mjesto okupljanja mnoštva hodočasnika iz cijelog svijeta i time je postalo jedno od najvećih svjetskih molitvenih središta.

I sada jedno osobno svjedočanstvo. Molila sam se među ostalim za ljubav. Ne samo svoju, već i kod svojih prijateljica. Jedna od njih je bila kod mene desetak dana prije puta, sva u suzama oko ljubavnih dvoumica s partnerom. Došlo je do toga da se odselila iz zajedničkog doma. Odmah prvi dan nakon našeg povratka iz Međugorja, javlja Facebook da se zaručila. Svjedočanstvo, uslišana molitva i ljubav. Sudjelovala je na ovom projektu nesebično, unijela je svoju kreaciju i inspiraciju u naše sadržaje i sve joj se posložilo. Danas smo se vidjele, ona je sretna, vesela, zaljubljena i voljena. Samo 10 dana nakon.


Autor: Andrea Štimac