Sve što vidimo, čujemo, osjećamo je energija. Svaka misao, a potom i riječ, pokret, emocija je energija, ima svoju frekvenciju. Svojim mislima i emocijama doslovce stvaramo elektromagnetsko polje.  Valovi tog polja šire se u prostor i drugi ga primjećuju, osjećaju.

Dakle, mi konstantno svojim mislima proizvodimo energiju i odašiljemo ju u svijet oko sebe. A svijet oko nas odgovara nam poput ogledala, pa mi primamo upravo ono što odašiljemo. 

To uopće nije loše, ako je naša energija, kao posljedica misli pozitivna. No, što ako nije? Što ako ponekad odašiljemo negativnu, za nas nepovoljnu energiju poput straha, srama, gorčine, ljubomore..? I ako to činimo, zašto to činimo? 

Misli koje kreiramo posljedica su našeg unutarnjeg sustava vrijednosti, uvjerenja, „naše istine“. Otkuda one dolaze? 

Jednim dijelom, temeljem vlastitih životnih iskustava. Zahvaljujući njima formiramo svoju istinu. Tako na primjer, ako sam često bila kritizirana ili ismijavana od svojih roditelja, obitelji, najbližih, kad god bih izrazila neslaganje s nečijim mišljenjem, s vremenom ću, možda, izvući pouku, da je bolje šutjeti, ne suprotstavljati se. Tako štitim sebe od povreda i poruga. S vremenom će to postati moja „uspješna“ strategija, koju ću vrlo vjerojatno primjenjivati i u ostalim područjima života. Ona postaje moja istina. To će, možda, u konačnici izgledati tako, da ću izbjegavati izraziti svoje mišljenje i na poslu, među prijateljima, pred partnerom. To će pak, imati za posljedicu, da će si drugi dati pravo sprovoditi svoje mišljenje, budući da ja nisam jasno izrazila svoje. Takva iskustva će biti sve češća, a ja ću pohranjivati u sebi sve više gorčine, zamjeranja, ljutnje i sličnih emocija. S vremenom moje energetsko polje postaje sve manje pozitivno i sve niže vibracije.

Osim toga, iz nas ne govorimo samo mi, već i naši preci, sredina u kojoj živimo, kultura i religija kojoj pripadamo, bili mi toga svjesni ili ne. Od svojih predaka preuzeli smo automatizmom niz vrlo vrijednih i korisnih iskustava, spoznaja, istina. No, neke od tih istina, nama nisu  više na korist. Možda iskustvo mojih predaka govori, da se mora jako mučiti i teško raditi da bi se zaradilo za život. Temeljem tog uvjerenja, možda ću izgraditi uvjerenje da je nemoguće raditi ono što volim i s time zarađivati za život. Posljedica toga, možda će biti odabir karijere koja mi osigurava materijalnu egzistenciju, ali mi ne pričinja zadovoljstvo. To svakako nije dobro za mene, no, „istina predaka“ u meni ne dozvoljava mi da postupim drugačije. 

I što sada? Ima li načina da se to promijeni ili je to jednostavno tako i s time se moramo pomiriti? Duboko vjerujem, a iskustvo mi to pokazuje, da je promjena uvijek moguća, da nikada nije kasno, da se ona događa upravo tada kada smo za nju spremni. Početak promjene može biti već i samo osvještavanje “ne želim više na ovaj način”. Sljedeći korak je otvoriti čula, slušati, primati informacije i potom odabrati način kako pokrenuti pozitivnu promjenu. Načina, metoda, tehnika ima veliki broj. Kada mi to postane fokus, odjednom se otvara polje brojnih mogućnosti za koje, možda, do sada nisam znala da postoje. 

Jedan od načina je i ova energetsko-meditativna radionica na kojoj imate priliku:

  • osvijestiti snagu misli i usmjeriti ju ka pozitivnom
  • naučiti i iskusiti moć kreativne vizualizacije
  • naučiti kako pomoću mišićnog testiranja pronaći limitirajuća uvjerenja 
  • naučiti i iskusiti kako koristiti energiju za zdravlje tijela, uma i duha
  • naučiti kako energetski doprinijeti iscjeljenju svojih odnosa (privatnih i poslovnih), prostora u kojem živite i radite naučiti kako energetski doprinijeti iscjeljenju drugih, uključujući i životinje i biljke.

Autor: Andrea Vidmar