Palpitacije, neprospavane noći, intenzivni osjećaji sreće – oni koji su svježe zaljubljeni nalaze se u izvanrednom stanju. Ali ne traje vječno, u nekom trenutku svakodnevica ulazi u vezu. Ali što se zapravo događa u tijelu?

Zašto imamo te nestašne leptiriće u trbuhu kad se zaljubimo?

Leptirići u trbuhu imaju svježi zaljubljenici jer njihovo tijelo oslobađa puno više hormona stresa, posebno adrenalina i norepinefrina. Oni su odgovorni i za utrku srca i vlažnu ruku od uzbuđenja dok se ljubavnik približava.

I ponašanje se mijenja: ljubavnici su mnogo nerazumniji i spontaniji nego inače. Mjerenja u mozgu pokazuju zašto: Dijelovi odgovorne za racionalne odluke su regulirane; nagradni centar je posebno aktivan.

Isto se događa i u mozgu ovisnika – postoje upečatljive paralele: Čak i ljubavnici proizvode neobično veliku količinu dopamina – potpuno bez kokaina ili alkohola. Droga ljubavi je vaš vlastiti partner. Hormon dopamin izaziva snažne osjećaje sreće – i zato što ga želite sve više i više, željeli biste provesti dan i noć kao par.

Vazopresin također igra važnu ulogu ovdje: osigurava da spolni organi budu opskrbljeni s više krvi; želja za seksom se povećava. Samo s ovim važnim hormonom, vrijednosti odlaze k vragu: serotonin.Ljubavnici proizvode jednako malo koliko i ljudi s opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Zvuči čudno, ali ima smisla: Manjak serotonina jača ekstremnu usredotočenost na novog partnera, sve ostalo je skriveno.

Hormon “maženja”, odnosno, oksitocin, jača vezivanje

Infatuacija je trajno izvanredno stanje – pa je nakon nekoliko tjedana ili mjeseci gotovo. Tada bi se hormoni opet povisili na normalu – sve ostalo bilo bi previše iscrpljujuće. Činjenica da mnogi parovi nakon toga ostaju zajedno uglavnom je posljedica veznog hormona oksitocina.

Oksitocin potiče osjećaj pripadnosti i vjerojatno je najvažniji faktor pretvaranja ljubavi u ljubav. Oni parovi koji su imali mnogo oksitocina u početnim fazama izgleda da imaju bolje izglede za dugu zajedničku budućnost.

Inače, faza intenzivnog vezivanja često završava nakon otprilike četiri godine – biolozi to objašnjavaju evolucijom: Todleri (djeca predškolske dobi) imali su veće šanse za preživljavanjem u kamenom dobu, kada su se roditelji brinuli o potomstvu najmanje četiri godine.

Vidite,dakle, da je naše tijelo toliko uzdrmano ovim stanjem da nije ni čudo da toliko o tome pričamo i tražimo savjete najčešće o tome kako postići da naša veza/flert/romansa/brak bude što bolja i sa sretnim završetkom.

Ponavljam, volite sebe prvo i onda činjenicu da imate privilegij osjećati i izraziti ovaj složeni fenomen.
Ljubav je sve!


Autor: Sonja Bajić