Ovu priču započet ću još od svoje 24 godine, kada sam mlada i nadobudna, nakon završenog fakulteta krenula u potragu za zaposlenjem. Javila se ja na prvi oglas, drugi oglas, treći oglas, x-ti oglas…odbijenica. Bila na intervjuu jednom, drugom, nisam ušla u drugi krug, ušla sam u drugi krug, bila među zadnja dva kandidata…i dalje nisam dobila posao. I dalje sam tražila, slala molbe, hodala po intervjuima. I nikako… Nikako… Nikako… Do tog posla doći!

I sad si zamislite da sam u nekom trenutku stala tražiti posao i rekla sama sebi: pa nema to smisla, koma je, kriza je, ne budem se ja zaposlila… Svi se zapošljavaju prek štele, a ja štele nisam htjela koristiti. Iako sam i imala prilike, mogla sam. I da sam u konačnici digla ruke od svega i ostala fino sjediti doma ze kukati svima živima oko sebe kako sam jadna ja nezaposlena, kako nemam love  i kako je sve to bez veze… Jer eto probala par puta, nije išlo… I sad je fakat sve dalje besmisleno!!!

E dragi moji, da sam ja to tako napravila nakon što sam završila faks, vjerojatno bi i danas bila nezaposlena, i dalje kukala kako je sve u komi, i kako živim u nepotističkoj državi, u kojoj uspijevaju samo kriminalci.

Ja to naravno tada nisam napravila, očito, jer danas ne bi imala iza sebe karijeru koju imam, ne bi imala poslovne rezultate koje imam, stotine zaposlenih, tisuće kandidata, stotine svojih polaznika edukacijskih programa. A sve je započelo tamo neke već davne godine, i tko bi ju i više pamtio, a i nije tako davna kad to sad gledam, jer mi se čini da je sve to prošlo kao u jednom dahu.

A što me sve još čeka??? Joj!!! Veselim se tome! Pa koliko još lipih stvari ima u mojoj karijeri… I to, zamisli! Ups! U recesiji!!!

Ma kad će se više ti Hrvati okaniti beznadnih priča hrvatskih nemogućnosti i neprilika, jadnih i depresivnih priča o tome kako živimo u zemlji neperspektivne? I kada će ti isti shvatiti da smo DO SADA  živjeli u nemogućnostima i neprilikama, u svijetu lažnjaka, kriminalaca, nepotizma i namještaljki. Ali sada je to tek sve izašlo na vidjelo!!! To što sada vidimo je rezultat zadnjih 15 ili 20 godina, ali tek sad je na vidjelu, tek sad se netko usudio, to sve crnilo pustiti van da narod vidi!

Pa tko još vjeruje da je ovo sve od SADA? Pa to su priče za malu djecu! Sadašnjost je rezultat prošlosti, a budućnost je rezultat sadašnjosti. I zato bi svim nevjernim Tomama savjetovala… Prestanite cendrati i  primite se posla! Počnite raditi! Bilo što, što nije protuzakonito! Jer ako je protuzakonito onda budete kad tad imali problema i posljedice toga, kako god da okrenete. A ako vi radite časno i pošteno svoj posao, onda niti jedan posao nije sramotan niti ga treba egotripom odbijati. Pa i moji kolege koji su vrsni stručnjaci pristaju raditi hrpu stvari pro-bono i to samo zato što imaju sposobnost gledati stvari iz pozitivne perspektive i s pogledom u budućnost, a ne od danas do sutra, pa tko živ, tko mrtav! Nije posao vječnost, niti je radni odnos vječan, niti ćete raditi kao prodavač ili administrator do penzije ako imate fakultet, a prije svega, volje i želje za radom, movingom, karijerom, uspjehom! Ako imate TO, onda imate SVE! I onda vam je samo pitanje vremena, dragi moji mladi ljudi, kada će vam se početi vraćati vaš uložen trud i rad i kada će vaša karijera zablistati da postanete zvijezde!

A za sve je potrebno vrijeme! Pa nisam ni ja, ni moji kolege direktori, poduzetnici, menadžeri stvorili svoju poslovnu priču preko noći! Iza svega toga što danas vidite, a mi imamo je hrpa truda, rada, živaca, energije i vremena uloženo u taj poslovni rezultat!

I zato… Primite se posla! Krenite raditi što god da vam se pruži. Nemojte oklijevati ni puno razmišljati i smišljati. Put karijere mladog čovjeka danas je zahtjevan put! Svakako, slažem se. Ali ako vas tješi, nije ni moj bio bajkovit i posut laticama ruža. Bio je i te kako trnovit i zahtjevan, izazovan i prosut greškama, zaokružen s podosta muke i odgovornosti. Ali preživjela sam, kao i mnogi drugi. Nije mi pala kruna s glave zato što sam prve tri godine svoje karijere radila na ugovor o djelu, a ne na ugovor o radu i nisam kruha bila gladna zato što sam prihvatila raditi jako odgovoran posao za malu plaću, i nisam se otopila zato što su vršili mobing  nada mnom u firmi, i konačno… Živa sam! Nisam umrla od svega toga!


Autor: Mirta Škaljac